GRADSKA BIBLIOTEKA
Somborska štedionica osnovana 1868. je za svoje potrebe izgradila ovu zgradu 1874. No, da „život piše romane", ona je u Somboru ponajbolji dokaz. Naime, od njezina osnivanja, glavni knjigovođa Štedionice je bio Karlo Bijelicki, čovek koji je još 1859. osnovao Gradsku biblioteku unevši u nju i svojih 10.000 knjiga da bi do smrti 1878. sve poslove u njoj, od kupovine, izdavanja knjiga, prepiske, iznalaženja sredstava za uvećanje knjižnog fonda i članstva, sam vodio. Biblioteka će, od osnivanja, u gradu promeniti mnoštvo staništa, od kojih neka nisu ni zabeležena. No, slučaj je hteo da se njegovo životno delo konačno, pedesetih godina minula veka, skrasilo u zdanju u kome je njezin osnivač bio prvi knjigovođa.
Danas Biblioteka, u gradu i naseljenim mestima, zbrinjava knjižni fond od preko 350.000 knjiga (4 po stanovniku) najviše na srpskom i mađarskom, i na drugim jezicima, a mnoge su i od izuzetnog značaja. No, Somborci posebno vole da se pohvale sa oko 5.000 knjiga svoga „Zavičajnog odeljenja", časopisom „Dometi" od 1974. i svojom veoma izdavačkom delatnošću ove kuće, poput edicije „Golub" koji objavljuje dela zavičajnih autora, dok iz brojnih književnih manifestacija, kao što su „Veljkovi dani", takođe, izrastaju književne edicije.
Arhitektura
Jednospratna namenska zgrada sazidana je 1877. godine za potrebe Prve somborske štedionice, prema projektu arhitekte Rudolfa Raja iz Pešte, u stilu neorenesanse. Prostorije prizemlja bile su namenjene štedionici, a na spratu su živeli direktori. Fasada prizemlja oblikovana je sa naglašenom rustikom, dok je sprat s imitacijom ravnih tesanika od kamena. Balkon na glavnoj fasadi nose dve masivne dekorativne konzole koje se završavaju maskaronom Hermesa . Na temenima većih lučnih otvora fasade prizemlja, takođe se nalaze maskaroni Hermesa sa šlemom u obliku košnice za pčele koje predstavljaju znamen štednje i bogatstva. Maskaron (fran.) čovečija glava, u građevinarstvu kao ukras na kapijama i prozorima. Hermes (grč.) bog trgovine, puteva, pronalazač lire. U dugom vremenu postojanja posle štedionice zgrada je imala više različitih namena. Rekonstrukcija dela prostora prizemlja izvedena je 2004, prema projektu arhitekte Elvire Dragić, kada je izgradnjom galerije povećan i osavremen bibliotekarski prostor. Fasada objekta je u izvornom aritektonskom stilu.
Tekst: Milan Vojnović i Sima Jančić